1. |
Otac
02:06
|
|||
OTAC
U pravu je Morison što rekao je da ubiće svoga oca
i kameni disk što kleše se da Edip ubije svog oca
sinovi su mane skupljene sa konopca i sa koca
lako je kad iznad samo jedan je, sa krsta Isus priziva Oca
Stari Karamazov umire, poslednji čuje se ropac
Požuri da dobiješ naslednike, jer kasnije biće dockan
bolesti tvoje dalje šire se, čestitamo sada si otac
jednog dana deca nadrastu te, ali ne brini i dalje si otac
Oče moj
Oče, praoče, branioče, hranioče, mudrače
oče, tvoje dete plače
|
||||
2. |
Okean
05:06
|
|||
Okean
Naši su dani torpedovan brod
na dno nas vuku prećutane reči
zamišljam tvoje korake i tvoj hod
sve si mi dalje
Okean je ipak veći od nas
Porasli smo u ljubavi prema sebi
nežni još samo prema mačkama i psima
odustajemo lako, mada nema nazad
podiže se voda, progutaće nas plima
Okean je ipak veći od nas
Nijedan čovek nije ostrvo za sebe
nije luka svoja, niti spas
Nijedan čovek nema odgovor za vreme
nema volju svoju, niti vlast
Dobro je Okean, siguran i lak,
ali šta ćemo mi sad?
Okej je Okean, nežan i plav,
ali šta ćemo mi sad?
Velik je Okean, stabilan i jak,
ali gde ćemo mi sad?
Čuje se Okean, urla na sav glas
i gde ćemo mi sad?
Umire Okean negde daleko od nas.
|
||||
3. |
Carevo novo odelo
05:27
|
|||
Carevo novo odelo
Od našeg hleba gradi zid
a prozori su od te-ve ekrana
iz blata raste njegov kip
vuku ga konci iza paravana
on nosi cipele od skupocene kože
i stavlja kravatu na zadebljali vrat
Njegovo lice već je zeleno k'o bakar
ali svi kliču: Živeo car, živeo car!
Crveni tepih umekšava mu hod
dok gazi između kulisa carskoga grada
svita se divi kako velik je i gord
a zločinci slave jer on je sada pravda
Prodire reka kroz makete brana
i tonu lađe poslate na dar
On sa balkona odmahuje i bodri
a narod iz vode viče: Živeo car, živeo car!
Gola je zemlja i opustela su polja
Ćute sva usta što dizala su glas
glad sa bedom vlada ali careva je volja
on veruje i dalje da donosi nam spas
Za istoriju ulepšava svoje lice
Ogledalo mu slika savršeni par
Zamišlja o sebi filmove i knjige
u odrazu kaže: Živeo car, živeo car!
Car je go
nema ničeg na telu tom
Car je go
otvorite oči – to je on
Car je go
nema ničeg na telu tom
Car je go
a slep i glup je narod njegov
|
||||
4. |
Epska
06:25
|
|||
Epska
Bože mili čuda velikoga
leži junak u zelenoj travi
knjigu čita pa suze briše
drage nema nit će da se javi
prekrio je oblak dvore njene
nesta Sunca nestade i sreće
Odneo je crni vetar negde
odneo je vratiti se neće
Paše junak svoju sablju britku
miče usne zakletve se seća
vidi njene nežne ruke bele
kosu zlatnu neljubljena usta
Jaše konja niz polje golemo
dobra konja u dobra junaka
naći će je gde god da se skrila
naći će je samo da je živa
Noć je pala u dvore kad stiže
pita sluge pita staru majku
„Kazuj te mi gde je ljuba moja
ljuba moja nenošeno zlato“
majka plače u lice ga ljubi
„Mili sine otišla je večno
Gde je ona tu noga ne kroči
nema mosta između dva sveta.“
Lud od bola konja gorom lomi
kad kraj vode naiđe na vile
„Sestre vile, kažite mi tajnu
kako da je još jedanput vidim“
„Tvoju ljubu uzeo je vetar
odneo je gde noga ne kroči
već ti jedi od crvena ploda
naći ćeš je na drugoj strani.“
Pređe junak preko vode žive
nađe dragu na drugoj strani
Al to više nije njeno lice
njene usne niti zlatna kosa
Govori mu nekim tuđim glasom
„Idi nazad, biće veća šteta
Mene nikad poljubiti nećeš
Nema mosta između dva sveta.“
Ustaj, sine, majka zove,
ponovo, ponovo
nazad ne znam, napred ne smem
ponovo, ponovo
|
||||
5. |
Prva rstva
04:13
|
|||
Prva rstva
Sanjam luku u kojoj spavaju čamci
duboko duboko
žene na doku podigle su ruke
visoko visoko
Negde za nas nove zastave se kroje
novi logori i bombe
čuje se glas onih što se boje
da, to je zvuk sirena za brodove da plove
Sanjam
Sanjam prugu koja i posle mesec dana nema kraja
bife vagon, viski uz cigaru
dok brojim otkucaje peščanog sata
da imam svoj strah i mislim da sam jači
da nosim tetovažu po kojoj me znaju
da govorim glasno dok podižem ruku
da sam čovek u odelu ja to sanjam.
Sanjam zemlju
u kojoj večno kiša pada više nego što nam sunce sja
Naša su polja potopljena krvlju
i gde god da staneš tu su kosti predaka
nepismeni i dalje istoriju pišu
a mi se oporavljamo od prošlih pobeda
zato ne slušaj šta kaže čovek u odelu
daj nam malo mira dosta je bilo bitaka
Palestina gori pod bombama
Sirija gori pod bombama
u Africi rat ne jenjava
a ti pusti drugi kanal, ti pusti drugi kanal
Hajde ustani i bori se da dođe bolje vreme
|
||||
6. |
Biciklom do tebe
05:48
|
|||
Biciklom do tebe
„Točkove pokreću mesečeve mene“
od mene do tebe, od tebe do mene
duga je ulica stranica-ptica
a vene mi vreme, hlade se vene
zato daj mi još kurg, ne mora dug
mada mi trave već o glavi rade
i presvlačim kožu, u most me grade
daj mi još krug
ne mora dug, ne mora dug
moj si drug, jer zaorem plug
u put u put u put
Dolazi Anđela na plavom biciklu
na radost da sluti to veliko O
noću vozim preko reke,
preko reke dolazim ti na plavom biciklu
na plavom biciklu što sluti na radost
točkove pokreću mesečeve mene
u njima se igraju sunčeva deca
od jutra do sutra, od sutra do jutra
u krug u krug u krug u krug
|
||||
7. |
Marina
05:07
|
|||
Marina
Na ovoj obali
Oseka sam, a ti plima
Nađi me
između margina, Marina
Marina
razapet sam
između trave i krina
iako sam klinac
skini me sa klina, Marina
Marina
između nas
hiljadu milja
prošao sam pored tebe
stotinu dužina, Marina
Marina
Bio bih tvoj đak
iako skupa je školarina
naša priča nije
Albaharijeva „Pelerina“, Marina
Marina
kad se na ovoj obali
umoriš od doktrina
potraži me
između margina, Marina.
|
Astor Lajka Serbia
Astor Lajka je kantautor, ulični svirač, skitnica. Član je umetničkog pokreta Sobakaisti www.sobakaisti.org
Streaming and Download help
Astor Lajka recommends:
If you like Astor Lajka, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp